Radi se o pojedinačnoj opasnosti koja prijeti većoj masi ljudi ili imovine, čime ugrožava i finansijsku snagu osiguravatelja. Kod takve opasnosti ne postoji redovno izravnanje rizika djelovanjem zakona velikih brojeva, već, nasuprot tome, što ih je više, raste i mogućnost povećanja obaveze osiguravatelja. Tu najčešće spadaju prirodne nepogode, npr. poplave, zemljotresi, oluje, lavine i sl. kao i veći požari ili eksplozije u velikim industrijskim objektima, rušenje putničkog aviona sa putnicima, ratni rizici itd. Ako prihvate katastrofalne rizike u osiguranje, da bi bili u stanju da pokriju svoje obaveze, osiguravatelji najčešće sprovode reosiguranje ili saosiguranje, stvaraju rezerve za katastrofalne gubitke, nastoje da postignu razuđenost osiguranih objekata, ograničavaju svote osiguranja i slično.