Adresa: Đoke Mazalića 4/III | Telefon: +387 33 207 881 | E-mail: udofbih@bih.net.ba  
O nama Osnivači i članice Organizacija AktivnostiRiječnik osiguranja Osiguranje imovine i lica Štete
 IZVOD IZ RIJEČNIKA OSIGURANJA


Kod


Pojam


Tumačenje pojma

5.00

Uvod

Djelatnost osiguranja lokalnog tržišta osiguranja je samo djelić globalnog svjetskog tržišta osiguranja. Osiguravatelji su zakonom obavezani da rizike koji prelaze njihove kapacitete, za vlastito dobro i dobro svojih osiguranika, obavezno plasiraju u reosiguranje. Otuda dolazi do potrebe da se u praksi vrlo često i na lokalnom nivou koriste pojmovi koje korisnici usluga osiguranja ne razumiju ili ih slabo razumiju. Iz tog nerazumijevanja mogu nastati nesporazumi između ugovaratelja osiguranja ili osiguranika s jedne i osiguravatelja s druge strane.

Da do sporazuma ne bi dolazilo, ili da se nesporazumi svedu na najmanju moguću mjeru, prezentiramo Vam katalog najučestalijih stručnih pojmova koji se koriste djelatnosti osiguranja imovine i osoba. Tumačenja pojmaova su preuzeta iz „Riječnik osiguranja“, MASMEDIA Zagreb, 1997. godine.

Ovaj izvod iz riječnika osiguranja namijenjen je prvenstveno korisnicima usluga osiguranja, a njegovim proširivanjem učinićemo ga korisnim i djelatnicima osiguranja.

Ovaj dio web stranice dorađivaćemo u skladu sa potrebama posjetitelja stranice i idejama koje od njih dobijemo.

5.01

Aktuar

aktur (engl. actuary,   njemAktuar, Versicherungsmathematiker), osoba specijalizirana za izračun rizika i vjrojatnosti nastanka nekog dogođaja koja svoja znanja upotreblava u financijskim i poslovnim problemima, posebno onima koji uključuju neizvjesne buduće dogođaje. Primjenjuje - ->aktuarsku matematiku, a posebno teoriju --> vjerojatnisti i statistike i finasisku matematiku na probleme osiguranja, investicija, financijskog meneđžmenta i demografije. Svoje proračune temelji na --> osiguravateljnoj  statistici, a uživotnim osiguranjima posebno na --> aktuarskim tablicama.  Naziv potječe od latinske riječi actuarius, a prvi put je zakonski upotrijeblena u Engleskoj 18199. U većini zemalja postoje društva aktuara, u Hrvatskoj pod nazivom --> Hrvatsko aktuarsko društvo.

5.02

Akviziter

akviziter (ngl. acguisition agent,,njem. Abschlussagent, Abschlussvermiittler), osoba koja prodje - ->osigurnje, ali može na temelju ugovora obavljati i druge poslove za --> osiguravatelja, npr. naplatu premije. Za obavljene poslove osiguravatelj isplaćuje akviziteru proviziju. Opseg ovlaštenja utvrđuje se ugovorom. Akviziter može obaljati poslove za jednog ili više osiguravatelja. Za obvljanje svojih poslova može angažirati i druge osobe. Poslovanje akvizitera prema zakonima pojedinih zemalja može podlijegati kontroli istog tijela koje nadzire   i poslovanje osiguravatelja. Akviziteri posreduju uzaključivanju ugovora oosiguranju bilo kao generalni akviziteri   za sve vrste osiguranja ili kao specijalisti  za određenu vrstu  osigurnja, npr. života, industrijskih rizika i slično. Ako je ovlašten da sklapa ugovor o osiguranju, smatra se zastupnokom osiguravatelja koji redovno ima pravo i da naplaćuje premiju osiguranja za sklopljene ugovore o osigurnju. Akvizitori su zastupnici osiguranja kada su ovlašteni da preuzimaju i obaveze za osiguravatelja, bilo kao potpisnici ugovora o osigurnju (police osiguranja) bilo kao preuzimatelji rizika, tj. određivanja rizičnosti    predmeta osiguranja radi utvrđivanja odgovrjuće premijske stope. Za razliku od poslova zastupanja, u osigurnju se pojavljuju i inkasatori  premije koji samo naplaćuju dospjelu obračunu premiju iz sklopljenih  ugovora o osiguranju po njihovu dospijeću (skadenci). U tu grupu posrednika ubrajaju se i tzv. naplatne blagajne ili režiseri koji obavljaju naplatu osiguranja samo u okviru poduzeća u kojem je velik broj individualnoh osiguranika.

5.03

Bankoosiguranje

bankoosigurnje (engl.bankassuraance, njem Bankversicherung), povezivanja banka i osiguranja. Dinamičan razvoj osiguranja života kao istrumenta investiranja u mnogim je razvijenim zemljama uzrokovao smanjenje ulaganja u banke, što je rezultiralo  novim vidom prodaje osiguranja života preko banaka. Nudeći najširi mogući izbor financijskih usluga na jednom mjestu banke i osiguravatelji se nadaju efikasnijem iskorištenju potencijala svojih klijenata  i time povećanju vlastitih profita. Glavni argumenti za koncept bankoosiguranja su smanjenje troškova i bolja iskorištenost postojećih kanala prodaje.

5.04

Datum početka pokriča

datum početka pokrića (engl. attachment date, njem. Bestreitungsanfangszeitangabe), datum i vrijeme od kojeg počinju obaveze po ugovoru  o osiguranju . Ako drugačije  nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoj pravi učinak istekom dvadeset četvrtog  sata dana koji je u polici označen kao dan početka osiguranja (npr. po osiguranju koji počinje 1. srpnja osiguravatelj  nema obavezu za štetni događaj koji je nastao do 24 sata 1. srpnja, već ima obavezu za sve štetne dogođaju koji nastanu nakon 00 sati 2. srpnja. Osiguranje do 24 sata dana koji je u polici naveden kao dan --> isteka osiguranja). Mogući su ugovori koji predviđaju da osiguranje počinje tek kad se plati premija.

5.05

Dospijeće osiguranja

dospjećeosiguranja (engl. to fall due, njem. falligwerden), ugovor o osiguranju može biti zaključen na određeno trajanje  i ako se premija osiguranja plati za cijeli ugovoreni period, osiguranje istječe na dan koji je naveden u polici osiguranja. Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom već je sklopljeno kao višegodišnje osiguranje s godišnjom uplatom premije, dan kada ta premija dospijeva na naplatu je rok do kojeg se premija mora podmiriti. Ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka ugovorna strana može uz otkazni rok od šest mjeseci izjaviti drugoj  strani da raskida ugovor. Ova odredba ne vrijedi za osiguranje života.

5.06

Dugoročno osiguranje

dugoročnoosiguranje (negl. long-term insurance, njem langfristige Versicherung), ugovor o osigurannju zaključen kod jednog osiguratelja za --> osiguranje imovine, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i pojedine druge vrste --> neživotnih osiguranja na rok od dvije ili više godina. Za tako zaključena osiguranja osiguravatelji mogu odobravati --> popuste.

5.07

Flotantna polica

flotantna polica (engl.floating policy, open policy, open cover, njem. Iaufende Versicherung, offene Police, Abschreibeepolice), vrsta police  koja se izdaje kod onih osiguranja kod kojih se premija utvrđuje prema stanju zaliha koje se prijavljuju u ugovorenim rokovima mjesečno, tromjesečno ili polugodišnje. Njome su utvrđeni uvjeti po kojima se sklapa to osiguranje. Primjenjuje se  u osiguranju imovine i trasportnom osiguranju. Kod imovinskog osiguranja primjenjuje se za osiguranje predmeta koji se prevoze s mjesta na drugo. U polici mora biti naznačen osigurani interes, vrsta robe i početak osiguranja. Osiguravatelj u pravilu ugovorom utvrđuje ograničenje svoje obaveze. Otpisna polica posebni oblik flotantne police. Premije se utvrđuju po početnoj osiguranoj svoti. Od osigurane svote otpisuju se iskorišteni iznosi. Paušalna polica je također  poseban oblik flontantne police, osobito u prijevozu robe na male udaljenosti i unutarnjem prometu. Iznos premije (nepromjenjiv) izračunat je na temelju osigurane svote za maksimalno utvrđen broj dana, prijevoznim sredstvima i moguće štete s ograničenom širinom pokrića.

5.08

Flotantno osiguranje zaliha od požara

flotantno osiguranje zaliha od požara ( engl. floating fire insurance policy, stockdeclaration policy, reporting coverage, njem. Stichtagsversicherung), predmet osiguranja su sirovine, materijal, poluproizvodi i nedovršeni proizvodi, trgovačka roba i druge slične vrste zaliha od -- >  osnovnih opasnosti u osiguranju od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti, i ako se plati dodatna premija od --> dopunskih opasnosti kod osiguranja od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti. Ugovora se ako je velika oscilacija vrijednosti zaliha tijekom osiguravateljne godine, ako postoje dvije ili više vrsta zaliha i ako postoje dva ili više  skladišta na različitim lokacijama. Zalihe su osigurane do visine stvarne  vrijednosti  evidentirane u poslovnim knjigama osiguranika, čimeje isključeno --> podosiguranje. Mmoguće je  osiguranje i na veće vrijednosti  od vrijednosti izkazanih u poslovnim knjigama uz dodatno  plaćanje premije i uz posebne--> klauzule. Obračun premije  za ovu vrstu osiguranja je tehnički složeniji, jer se za tekuću osiguravateljnu godinu obračunava akontacija temeljna na stanju zaliha predhodnog obračuna uz moguće ugovorne korekcije Osiguranik u pravilu mjesečno dostavlja stanje zaliha na temelju kojeg se izračunava stvarno prosječno stanje zaliha i stvarni iznos premije. Stvarni obračun premije može biti godšnji ili ispodgodišnji.

5.09

Franšiza-1

franšiza (engl. priorty, deductible, franchise, njem. Franchise, Selbstbehaalt, Selbstbeteiligung), sudjelovanje osiguranika u šteti. Naziva se još ugovoreni smopridržaj. Pod franšizom se razumijeva iznos ili postotak predviđen  ugovorom o osiguranju do kojeg iznosa šteta nije naknadiva iz osiguranja  premda je ta šteta inače pokrivena osiguranjem. Izkazuje se postotak od osigurane svote ili štete, odnosno kao apsolutni iznos. Osiguravatelj može zahtijevati franšizu određenog iznosa da bi prihvatio osiguranje i to je  obavezna franšiza, ili može dopustiti ugovaratelju da izabere visinu franšize u zamjenu za smanjenje premije, što je dobrovoljna franšiza. Uvodi se ne samo zbog troškova procjene štete koji nisu adekvatni nezinoj visini već i zbog toga da se osiguranika stimulira na racionalno ponašanje na održavanju i čuvanju osiguranog predmeta. Time se ne samo izbjegavaju brojne sitne štete (“bagatelne štete”) već se isključuju i od veze osiguranja za normalne očekivane gubitke ili oštećenja zbogprirode, svojstva ili mane osigurane stvari npr. kalo, rasipanje, i slično. Osiguravatelji redovno stimuliraju osiguranika na ugovarenje što većeg udjela u šteti snižavanjem premijske stope za povećani iznos franšize. Postoje dvije osnovne vrste franšiza: integralna i odbitna. Integralna franšiza znači sudjelovanje u šteti . Ako šteta ispod franšize, osiguranik ne ostvaruje nikakvu naknadu štete, a ako šteta iznad frnšize, tada se uvijek od štete odbija iznos franšize. kod odbitne franšize osiguranik ne može ostvariti naknadu štete u punom (100%) iznosu. U praksi se isključivo primjenjuje odbitna franšiza, a vrlo rijetko integralna. Prema načinu primjene razlikuje se integralna franšiza u postotku ili fiksnom iznosu  kod koje osiguravatelj nije u obavezi štete koja je u granicama franšize, ali čim franšiza pređe ugovorenu visinu, osiguravatelj je u obavezi naknade štete u cjelosti kao da franšiza nije ni ugovorana. Oblik integralne franšize sadržavala je Lloyydova SG polica. Odbitna franšiza se ugovara u postotku ili u apsolutnom izmnosu, ali se uvijek odbija od štete koja prelazi njezinu visinu. To je tzv. apsolutna franšiza  koja se ugovara u slučajevima za koje predpostavlja da osiguranik može djelovati na njezinu visinu. Franšiza izražena uapsolutnom iznosu redovito se primjenjuje u osiguranju brodova i brodova u gradnji. Klauzulu o odbitnoj franšizi sadrže institutske klauzule za osiguranje brodova i brodova ugradnji  (deductible clause). U osiguranju velikih pošiljaka karga (npr. brodskih pošiljaka) franšiza se ugovara u obliku alternative i to kao odbitna franšiza po pojedinom koletu (omotu i u primjerenom postotku za pošiljku u cjelini. U slučaju štete primjenjuje se ona franšiza koja je za osiguranika povoljnijatj., kod koje je udio osiguranika u šteti manji. Ako brodska pošilja sadrži 1000 koleta (omota) čija je brijednost 1000 kuna po koletu, vrijednost čitavog tovara je 1,000.000 kuna.Predpostavimo da se ugovara 2% franšize po koletu ili 1 promil po cijeloj pošiljci; izračunava se šteta po jednoj i drugoj varijanti (po koletu ili po pošiljci), a primjenjuje se franšiza povoljnija za osiguranika. To znači da ako po cijeloj pošiljci šteta iznosi 1000 kuna (1promil), taj iznos ide na teret osiguranika. Ali ako su oštećena samo dva koleta sa 5%, to znači da ukupna šteta iznosi 100 kuna, osiguravatelj će platiti naknadu u iznosu od 60 kuna (jer  je granica franšize po koletu 2% iako bi franšiza kad bi se računalo prema cijeloj pošiljci bila 1000 kuna te osiguravatelj ne bi bio u obavezi platiti bilokakvu naknadu.

5.10

Franšiza-2

fiksna franšiza (engl. fihed sum excess, njem. fixe Franchise), najmanji iznos štete izražen u apsolutnim novčanim jedinicama koji treba dosegnuti da bi osiguranik stekao pravo na naknadu iz osiguranja. Iznos štete mora biti barem onoliki koliko je navedeno u klauzuli o franšizi ili veći od njega.   Osimu fiksnom  (apsolutnom)   iznosu, franšiza se može izraziti u postotku od osigurane vrijednosti ili u postotku od štete. Kod transportnih osiguranja umjesto na iznos  moguće ju je ugovoriti i na količinu robe, kada se primjenjuje na cjelokupnu pošiljku, njezinu seriju ili po koletu robe. Fiksna franšiza može se primjenjivati neovisno o tome je li ugovorena --> odbitna franšiza ili --> neodbitna (integralna) franšiza.

5.11

Franšiza-3

integralnafranšiza (engl. non-deductible franshize, njem. Integralfranchise), oblik ograničenja obaveze osiguravatelja  prema kojem se štete do određenih iznosa ne nadoknađuju, a ako prelaze iznos ugovorene integralne franšize, nadoknađuje se u potpunosti, kao da franšiza uopće nije bila ugovorena. Integralna franšiza primjenjuje se s ciljem isključivanja iz osiguranja --> malih šteta i onih šteta kod kojih je zbog njihova relativno malog iznosa teško utvrditi jesu li nastale zbog osiguranih rizika ili ne. Određuje se  u apsolutnom iznosu ili u postotku, a može se ugovoriti i kombinacija jednog i drugog načina izračuna. --> odbitna franšiza.

5.12

Franšiza-4

klauzulaoodbitnojfranšizi (engl. deductible clause), ugovorena odredba u Institute Hull Clauses o primjeni odbitne franšize (engl. deductible). Do 1969. godine u tom se osiguranju primjenjivao sustav integralne franšize. U sustavu odbitne franšize osiguranik snosi svaku štetu do ugovorenog iznosa franšize. Osiguravatelj je  u obavezi samo za iznose pretrpljene štete koji premašuju ugovorenu franšizu. Ako je šteta ispod tog iznosa, u cjelosti je snosi osiguranik. Institutskim klauzulama  nije predviđena visina franšize. Visina se franšize ugovara prilikom sklapanja osiguranja. Kao kriterij za primjenu franšize jesu sve štete proistekle iz svake pojedine nezgode ili dogođaja. Kod uzastopnih se šteta  ugovoreni iznos franšize primjenjuje na svaku štetu pojedinačno proisteklu iz jedne nezgode. Ugovorena se franšiza ne primjenjuje na štete zbog potpunog gubitka broda. Kod šteta od nevremena jednim se dogođajem smatra nevrijeme dok traje  jedna plovidba između dviju uzastopnih luka. U postupku ostvarivanja zahtjeva za naknadu štete od trećih osoba odgovornih za nastanak štete najprije osiguravatelj ostvaruje svoje pravo subrogacije.  Osiguranik ima pravo na iznose ostvarene od trećih osoba tek pošto  se osiguravatelj do visine isplaćene osigurnine namirio prema pravilima instituta subrogacije. Iznos kamata sadržan u ostvarenom oštetnom zahtjevu podijelit će se između osiguranika i osiguravatelja uzimajući u obzir iznose što ih je osiguravatelj isplatio i datum kada su ta  plaćanja izvršena. --> franšiza u pomorskom osiguranju.

5.13

Franšiza-5

male štete (engl. petty average, njem. Bagatellschaaden), manji izdaci što ih osiguravatelj  ima u vezi s izvršenjem svoje obaveze po ipostavljenoj polici. Troškovi obrade kod malih šteta često premašuju trošak same štete. Osiguravatelji se oslobađaju od odgovornosti za znatan broj malih šteta koje se u praksi redovito javljaju ugovaranjem --> franšiza.

5.14

Franšiza-6

fiksna franšiza (engl. fihed sum excess, njem. fixe Franchise), najmanji iznos štete izražen u apsolutnim novčanim jedinicama koji treba dosegnuti da bi osiguranik stekao pravo na naknadu iz osiguranja. Iznos štete mora biti barem onoliki koliko je navedeno u klauzuli o franšizi ili veći od njega.   Osimu fiksnom  (apsolutnom)   iznosu, franšiza se može izraziti u postotku od osigurane vrijednosti ili u postotku od štete. Kod transportnih osiguranja umjesto na iznos  moguće ju je ugovoriti i na količinu robe, kada se primjenjuje na cjelokupnu pošiljku, njezinu seriju ili po koletu robe. Fiksna franšiza može se primjenjivati neovisno o tome je li ugovorena --> odbitna franšiza ili --> neodbitna (integralna) franšiza.

5.15

Gruba nemarnost

grubanemarnost (njem. grobe Fahrlassigkeit), stupanj krivnje štetnika ili osiguranika koji se očituje u tome da se štetnik ponaša na način na koji se ne bi ponašao prosječan čovjek, odnosno prodsječan  vozač. Stupanj krivnje je bitan kod nekih vrsta osiguranja koje isključuju pokriće za štete nastale zbog grube nemarnosti osiguranika. Kod obaveznog osiguranja od autoodgovornosti ili drugih vrsta obaveznog osiguranja gruba nemarnost može biti razlog gubitka prava iz osiguranja, odnosno temelj za regres osiguravatelja prema osiguraniku.

5.16

Interes osiguranja

interesosiguranja (ngl. insurable interest, njem. versicherbares insurable interest, njem. versicherbares Interesse), trmin koji označava ostvarivanja prava iz ugovora o osiguranju određene osobe za određenu stvar ili potraživanje od osiguravatelja  u trenutku nastanka štete. Objekt interesa je ekonomska vrijednost koju neka osoba, odnosno osiguranik, želi sačuvati, da u slučaju njezine propasti (gubtka ili oštećenja) dobije od osiguravatelja novčanu naknadu  u visini njezine vrijednosti. Kad je riječ  o interesu, posrijedi je subjektivno  pravo osiguranika koje je realizacijom rizika,odnosno nastupom štete povrijeđeno.  O interesu  osiguranja govori posebna kluzula o osigurljivom interesu, koja kaže  da prava iz osiguranja može ostvariti samo osoba koja ima osigurljiv interes  u trenutku nastanka štete. Iznimno u pomorskom trnsportu kod osiguranja robe može imati i unatražno (retroaktivno)značenje, tj. da će osiguranik dobiti naknadu iako je šteta nastala prije sklapanja ugovora o osiguranju pod uvjetom da osiguranik to nije znao. Ovo je tzv. odredba “izgubljeno ili ne” (engl. lost or not lost ). Osigurani interes je u pravilu ograničen osiguranom svotom, osim kod vrsta osiguranja gdje postoje druge osnovice osiguranja, odnosno ograničenja U imovinskim osiguranjima kod zaključenja ugovora o osiguranju u pravilu osiguranik ima interes osiguranja. U pomorskom osiguranju osiguranik ne mora imati interes u vrijeme zaključenja ugovora, već ta prava može prenositi na druge osobe.

5.17

Istek osiguranja

istekosiguranja (engl. expiry, njem Abla uf), prestanak važenja ugovora o osiguranju, odnosno datum nakon kojeg osiguravatelj više nije u obavezi . Za osiguranje doživljenja u osiguranju života datum koji osiguranik treba doživjeti da bi stekao pravo na isplatu ugovorene svote. --> trajanje osiguranja.

5.18

Karenca

karenca (engl. wating period, njem. Karenzzeit), razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguravatelj nije u obavezi ako nastupi osigurani slučaj.

5.19

Korisnik osiguranja

korisnik osiguranja (engl. beneficiary, njem. Begunstigter), osoba koja u slučaju nastanka osiguranog slučaja ima pravo na naknadu od osiguravatelja. Može biti i više korisnika za isti osigurani slučaj i oni tada dijele naknadu. U osiguranju života razlikujemo dva korisnika osiguranja: korisnika za slučaj smrti osiguranika za slučaj doživljenja. Ako se indosira polica onda indosatar stječe prava iz police i pstaje korisnikom. U neživotnim osiguranjima korisnik osiguranja može biti jedino osoba koja dokaže da je imala materijalni interes da predmet osiguranja cjelovit, tj. da se ne ostvari rizik (osigurani slučaj). Prava iz police može osiguranik vinkulirati u korist treće osobe, npr. banke, kao garanciju ispunjenja svojih obaveza prema toj trećoj osobi (banci). U slučaju nastanka štete osiguravatelj može isplatiti odštetu banci samo uz predhodnu suglasnost osigurnika. Na polici mora biti vidno označeno da su prava iz police vinkulirana, na koga su vinkulirana i od kada teče pravo iz vinkulacije. Ako osiguranik prije nastanka osiguranog slučaja podmiri svoju obavezu prema svom vjerovniku (banci), može tražiti devinkulaciju police uz potvrdu banke da nema više interesa na jamstvu iz police. Vinkuliranje police u imovini redovno se primjenjuje u slučaju kada se osiguranik obraća banci za dobivanje zajma za osiguranu imovinu, pa je tada vinkulirana polica garancija banci da će u slučaju oštećenja osiguranog objekta biti namirena iz oštete osiguranja kao naknade za ostvarenje osiguranog slučaja (slično hipoteci).

5.20

Malus

malus (engl. malus, penaalty for bad loss experience, njem. Malus), 1. doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj  obračunava osiguraniku za individualan  nepovoljan odnos premije i šteta; povišenje premijske stope osiguraniku za idući period ako su štete kroz ugovoreno ranije razdoblje znatno premašile ukupnu uplaćenu premiju. Primjerice ako štete u ranijem razdoblju iznose npr. više od 150% uplaćene premije, premijska stopa se povisuje za unaprijed utvrđeni postotak, npr. 20% i slično; 2. u osiguranju motornih vozila, suprotno od --> bonusa, malus je kazna u obliku povećanja premije u idućem osigurateljnom razdoblju za osiguranike koji su u određenom osigurateljnom razdoblju imali štetu ili ostvarili negativan  odnos između isplaćene premije i isplaćenih šteta. I malus je vezan za osiguranika, to je njegova subjektivna značajka koju nosi sa sobom. ^ak ako je ostvarena kod drugog osiguravatelja, pa i onoga u inozemstvu. Kod nas je kombinirano vezana uz osiguranika i uz vozilo na koje se osiguranje odnosi. Malus kod osiguranika koji imaju više osiguranih vozila javlja se u formi obračuna tehničkog rezultata (ukupno plaćena premija: ukupno  plaćene štete, dkle za cijeli osigurani vozni park).

5.21

Nadosiguranje

nadosiguranje (engl. over-insurance, njem. Uberversicherung), 1. nastaje kad je suma ili svota osiguranja, tj. novčani iznos na koji je neki predmet osiguran, veća od strane vrijednosti osiguranog predmeta. ako je znatnija razlika između osigurane svote i osigurane vrijednosti, osiguravatelj ili osiguranik mogu predložiti smanjenje premije i osigurane svote. U slučaju nastanka štete osiguravatelj je u obavezi do visine ukupne štete, pod predpostavkom da ugovaratelj osigurnja nije imao zle namjere. Budući da je svrha osiguranja naknada  stvarne štete osiguraniku, a ne neka špekulacija ili igra na sreću, nadosiguranje je u svim pravnim sustavima zabranjeno. Naši zakonski propisi o osiguranju prave razliku- kad je u slučaju nadosiguranja riječ o prevari, odnosno zloj namjeri, ili je do nadosiguranja došlo zbog greške u procjeni stvarne vrijednosti    osiguranog predmeta. U slučaju prevare, odnosno zle namjere, ugovor o osiguranju je ništav, odnosno nema pravnu snagu, tekao takav ne obavezuje osiguravatelja na davanje bilo kakve naknade. Ako je pak riječ o grešci, važit će ugovor, odnosno utvrdit će se stvarna vrijednost osiguranog predmeta; 2. nadosiguranje u kreditnim osiguranjima nastaje kada je osigurna svota veća od osigurane vrijednosti, odnosno od osiguranog potraživanja.

5.22

Neosigurljiv rizik

neosigurljivrizik (engl. uninsurable risk, njem. unversicherbares Risiko), rizik koji se ne može osigurati kod osiguravatelja, već ga svaki subjekt koji je njime pogođen mora sam snositi. Neosigurljivim rizicima nije moguće odrediti vjerojatnost nstupanja, pa time ni visinu moguće štete ili su neizbježni, predvidivi, sa sigurnošću očekivani i pravno nedopušteni. Neosigurljivi rizici postoje u svim vrstama osiguranja. U imovinskim osiguranjima to su npr. rizik izlijevanja vode iz otvorenih slavina, dotrajalost, istrošenost i korozija instalacija, štete na dimnjacima u vezi s njihovom funkcijom i sl., u životnim osiguranjima - rizik samoubojstva u prvoj godini nakon zaključenja police, rizik životnog osiguranja osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti i sl., u transportnim osiguranjima- rizik izgleda i kakvoće robe tjekom prijevoza  i u skladištu, rizik ispunjenja kupoprodajnih ugovora i sl.

5.23

Nesretni slučaj

nesretni slučaj (engl. accident, njem. Unfall), prema uobičajnoj definiciji na hrvatskom tržištu je svaki iznenadni i o volji osiguranika neovisan dgođaj kiji, djelujući uglavnom izvana i naglo na osiguranikovo tijelo, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, prolaznu nesposobnost za rad ili oštećenje zdravlja koje zahtijeva liječniku pomoć.  Nesretnim slučajem posebno smatraju gaženje, sudar, udar nekim predmetom ili o neki predmet, udar električne struje ili groma, pad, okliznuće, survavanje,ranjavanjem oružjem ili nekim predmetima ili eksplozivnim stvarima, ubod nekim predmetom, udar ili ujed životinje i ubod kukca,  osim ako je ubodom uzrokovana koja zarazna bolest. Nesretnim slučajem se smatraju i trovanjem hranom ili kemijskim sredstvima zbog osiguranikova neznanja, trovanje zbog udisanja plinova para, osim profesionalnih bolesti, infekcije uzrokovane nesretnim slučajem, opekline vatrom ili elektrocitetom, vrućim predmetom, tekućinama ili parom, kiselinama, lužinama i sl., davljenje utapanje, gušenje i ugušenje zbog zatrpavanja, istegnuće mišića, iščašenje, uganuće, otkinuće, prijelom kostiju zbog naglih tjelesnih pokreta, djelovanje svjetla, sunčanih zraka, temperature ili lošeg vremena ako im je osiguranik bio izvrgnut zbog prije toga nastalog nesretnog slučaja ili se našao u takvim nepredviđenim okolnostima koje nije mogao spriječiti. Definicija nesretnog slučaja sastavni je dio uvjeta za --> osiguranje od posljedica nesretnog slučaja.

5.24

Obnova osiguranja

obnova osiguranja (engl. renewal, njem. Vertragsemeuerung), postupak kojim se obnavlja osiguranje koje je prestalo zbog njegova isteka, neplaćanja premije ili zbog nekog drugog razloga. Osiguranje se obnavlja u rokovima predviđenim uvjetima osiguranja. Osiguranja kod kojih nije zaključen dan isteka mogu se automatski obnavljati iz godine u godinu ako je ugovaratelj osiguranja redovito plaća premiju i ako se u međuvremenu nisu promijenili bitni elementi ugovora o osiguranju.

5.25

Osiguranik

osiguranik (engl. Insured person, assured person; njem. Versicherter), 1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kod osiguranja za vlastiti račun  ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više trećih osoba; 2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.“

5.26

Polica osiguranja

Polica osiguranje (engl. Insurance policy; njem, Police, Polizze, Versicherungsschein), isdprava o ugovoru o osiguranju, dokument potpisan od osiguravatelja (može i faksimil potpisa) sadržan u àugovoru o osiguranju. Ako je polica izdana bez ponude ili drugog dokumenta osiguravatelja potvrđenog od ugovaratelja osiguranja, tada je na polici potreban i potpis ugovaratelja osiguranja. U osiguranju osoba ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena saglasnost dana u polici ili odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police s naznakom ugovorene svote. Kod suosiguranja potrebno je da policu potpišu svi suosiguravatelji. U polici moraju biti navedene ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, premija ili doprinos i datum izdavanja police. Opći, dodatni i posebni uvjeti sastavni su dio ugovora o osiguranju i mogu biti tiskani na polici osiguranja, ili se trebaju predati uz policu osiguranja, što mora biti tiskano na samoj polici.”

5.27

Rizik

„Rizik (engl. Risk, njem. Risiko, Wagnis), mogućnost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka.
Pojam rizika u širem značenju označava i pojam àopasnosti. U osiguranju pojam rizika podrazumijeva osigurani rizik od određenih  mogućih opasnosti, npr. Požar, nezgoda i sl. Osiguravatelj uvjetima osiguranja ili ugovorom o osiguranju utvrđuje: 1. koje rizike pokriva određenim standardnim osiguranjem, 2. koji rizici se preuzimaju uz određene povećane premijske stope (npr. Uvećani rizici), 3. za koje rizike ograničava osiguranu svotu do određenog iznosa, 4. kod kojih rizika pojedinom oredbom ogranićava  širinu pokrića, npr. Vremenski, 5. koji su rizici isključeni npr. Ratni rizici. O preuzetim rizicima osiguravatelji vode statistiku rizika. Na statističkim podacima i primjenom teorije rizika osiguravatelji temelje poslovnu politiku. Osiguravatelji imaju mogućnost rizike prihvatiti u osiguranje ili odbiti (izuzetak su obavezna osiguranja od odgovornosti). Kod prihvata ili odbijanja rizika cilj je održavanje tehničke (odnos premija i šteta) i finansijske (solventnost) stabilnosti osiguravatelja odnosno optimiranja preuzetih rizika.“

5.29

Svota osiguranja

Svota osiguranja (engl. Insured sum, insured amount; njem. Verscherungssumme),
1. iznos na koji je neka stvar, imovinski interes ili osoba osigurana. Svota osiguranja je maksimalna obaveza osiguravatelja. Može se izraziti iznosom i/ili opisom, ovisno o načinu osiguranja. Postoje dva načina osiguranja: na klasičnu svotu osiguranja  ili na neki drugi način utvrđivanja nastanka  obaveze osiguravatelja.
Klasično osiguranje na svotu osiguranja je takav način osiguranja gdje ugovaratelj osiguranja samostalno određuje svotu osiguranja na temelju koje se utvrđuje i premija osiguranja a i obaveza osiguravatelja za naknadu štete. Ako je svota niža od stvarne vrijednosti  tada se pri naknadi štete primjenjuje načelo proporcije.
Drugi način osiguranja je osiguranje na: stvarnu vrijednost ali najviše do limita (osiguranje na ugovorenu vrijednost), na stvarni iznos, na stvarni iznos ali najviše do svote prvog rizika i slično.
2. svota osiguranja u kreditnim osiguranjima može biti izražena na dva načina, pa s tim razlikujemo osigurane vrijednosti: osiguranja pojedinačnih vrijednosti i osiguranja svi potraživanja. U prvom slučaju osigurava se potraživanje za jedan određeni kredit, pa suma iznosi prema visini fakture ili odobrenog kredita. U drugom slučaju osiguravaju se sva potraživanja prema jednom ili prema svim dužnicima osiguranika. Svota osiguranja u ovom slučaju određuje se kao limit do kojeg su potraživanja pokrivena, odnosno predstavlja maksimalni iznos potraživanja koji osiguranik može imati u određenom trenutku prema kupcu. Ovaj način primjenjuje se osobito kod osiguranja potraživanja na bazi sustava revolving kredita koji se odobrava kupcu.

5.30

Ugovaratelj osiguranja

Ugovaratelj osiguranja (engl. Policyholder, njem. Versicherungsnehmer), pravna ili fizička osoba koja sa osiguravateljem zaključi ugovor o osiguranju i koja plaća premiju osiguranja, ali ne mora imati i pravo na naknadu od osiguravatelja. Za jedan ugovor može biti više ugovaratelja. U najvećem su broju slučajeva ugovaratelj osiguranja i osiguranik iste osobe. Kod nekih vrsta osiguranja, odnosno ugovora o osiguranju, ugovaratelj osiguranja i osiguranik su različite osobe. 
U nekim vrstama osiguranja (u osiguranjima osoba – osiguranja od posljedica  nesretnog slučaja i osiguranjima života) pojavljuje se i korisnik osiguranja. Korisnik osiguranja je osoba kojoj se na temelju ugovora o osiguranju isplaćuje odšteta – ugovoreni iznos kad se ostvare ugovorene opasnosti.

 Copyright Udruženje Društava za Osiguranje u Federaciji Bosni I Hercegovini design by FotoArt d.o.o. Sarajevo
Publikacija_za_Ajlu_draft