Dio štete koji, na osnovu zaključenog ugovora, osiguranik snosi sam. Predstavlja učešće osiguranika u šteti i taj dio se pojavljuje kao određeni novčani iznos ili procenat štete. Naziva se još ugovoreni smopridržaj. Može biti dobrovoljna kada osiguravatelj dopušta ugovaratelju osiguranja da sam odabere visinu franšize, u granicama koje određuje praksa osiguranja, ili obavezna franšiza kada osiguravatelj na početku odmah nameće franšizu u određenom iznosu kako bi uopšte prihvatio rizik u osiguranje. Franšiza eliminiše male odštetne zahteve koji su skupi za upravljanje i procesuiranje. Koristi se također kako bi se osiguranicima umanjila premija obzirom da uz franšizu dio rizika nose sami. Franšiza se koristi i za eliminisanje neiskrenosti osiguranika u pogledu činjenice da ukoliko postoji franšiza osiguranici neće namjerno prouzrokovati štetu i prijaviti je osiguravatelju ako moraju sami da snose jedan dio te štete a takođe i za eliminisanje nezainteresovanosti za štetu zato što postoji osiguranje.